Zašto je potrebno provesti postupak procjene utjecaja na okoliš izmjene zahvata Centra za gospodarenje otpadom Splitsko-dalmatinske županije na lokaciji Lećevica – II dio

Prema podacima Elaborata zaštite okoliša, predviđena površina planiranog CGO-a je 250.000 m2. Na toj površini očekuje se 300.000 – 320.000 m3 oborina godišnje, tj. prosječno 800 – 890 m3 na dan. Elaboratom je predviđen pročiščivač voda kapaciteta 35 m3/dan. Kao ne postoji sustav javne odvodnje (kanalizacija) sve nepročišćene vode (cca. 300.000 m3/godišnje) ulijevat će se u upojne bunare tj. direktno u krš. U Elaboratu se pretpostavlja mjerodavni pljusak u iznosu od 250 l/ha/s. Vrlo lako se može izračunati da na lokaciji planiranog Centra u roku od 10 minuta može pasti ukupno 22.550.000 litara tj. 22.500 m3 kiše koja neće proči kroz pročišćivač već će se zajedno s topljivim i sitnim netopljivim tvarima direktno izlijevati u krš.

U Elaboratu je korišten koeficijent otjecanja u iznosu od 0,25. Taj koeficijent pretpostavlja da će se 25% oborina slijevati s površina na koje padaju oborine. Taj koeficijent je trebao biti znatno manji, budući da na kršu nema mnogo otjecanja već se oborinske vode uglavnom u potpunosti procjeđuju u krš. Međutim, prema navedenom koeficijentu otjecanja 0,25 može se lako zaključiti da sam Elaborat i priznaje da će se najmanje 75% oborina direktno upijati u krš (bez pročišćavanja). Međutim ni onih 25% oborina neće biti pročišćeno već će se, većim dijelom, bez pročišćavanja ispuštati u krš.

Elaborat sadrži kontradiktorne podatke. Tako se na stranici 31/212 navodi: „Prosječna srednja godišnja količina oborine na području CGO iznosi između 1200 i 1300 mm/m2“. Na stranici 81/212 nalazi se proračun otpadnih voda koje dolaze na uređaj za pročišćavanje CGO-a te se navodi: „Godišnja padalina 808,3 mm/m2“!? I upravo se ova niža vrijednost oborina koristi za proračune kako bi se neistinito prikazala manja količina oborina.

Rješenje o prihvatljivosti zahvata za okoliš, za planirani CGO-a Lećevica, temeljeno na Studiji utjecaja na okoliš doneseno je 2006. godine. Kako je lokacijka dozvola zatražena tek 23. prosinca 2013. godine, i Rješenje i Studija su nevažeći temeljem članka 92. stavka 1. Zakona o zaštiti okoliša (NM 80/13, 153/13, 78/15) koji navodi da se Rješenje ukida ako se u roku od dvije godine od dana izvršnosti rješenja ne podnese zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole, odnosno drugog akta sukladno posebnom zakonu. Prema tome, Studija je nevažeća a Elaborat je nedovoljan da bi se na temelju njega donijelo rješenje o prihvatljivosti zahvata.
Podaci o kvaliteti zraka napisani su na temelju zastarjelih podataka, iz 2004. godine (mjerenja je provela tvrtka ANT iz Zagreba) ili na temelju nemjerodavnih podataka koje je izradio Nastavni zavod za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije. Nastavni zavod nije do 25. travnja 2014. godine imao dozvolu za obavljanje poslova praćenja kvalitete zraka te su svi podaci o kvaliteti zraka napisani na temelju podataka Nastavnog zavoda za javno zdravstvo SDŽ-e. To se lako može utvrditi iz očitovanja Ministarstva zaštite okoliša i prirode (KLASA: 351-01/14-09/05, URBROJ: 517-06-1-1-1-14-4 od 28. travnja 2014. godine) te iz presude Upravnog suda u Splitu (poslovni broj: UsI-1680/13-45, od 6. srpnja 2015. godine).

Napiši komentar, aj ...